U svakodnevnoj nastavnoj praksi pronalazimo različite načine da školski život učinimo zanimljivim i izađemo iz stereotipnih školskih situacija. Da bismo u tome bili uspješni, moramo biti hrabri i odvažiti se ponuditi učenicima priliku u kojoj će se dokazati kao mladi ljudi dostojni naših očekivanja.

            Učenicima Prometne škole ponuđeno je sudjelovanje u međunarodnom kazališnom projektu Piranski zaljev koji se već nekoliko godina realizira u organizaciji HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke i Slovenskog mladinskog gledališča iz Ljubljane. Ove godine 9. ožujka gledala se predstava Slovenska popevka.

            Na poziv se odazvalo 30 učenika, a pridružilo im se i 9 učenika Salezijanske gimnazije. Namjeravali smo ostvariti dobro poznate ciljeve koje godinama ugrađujemo u projekt Kazalište u školi: utvrditi univerzalnost kazališta, bez obzira na zemljopisne ili jezične razlike, razvijati kazališnu kulturu i spoznaju da je igra univerzalni medij, razvijati vlastito mišljenje i kritički stav i poticati zajedničko provođenje slobodnog vremena učenika i nastavnika. Ipak, najviše smo očekivanja usmjerili k uvažavanju različitosti i sagledavanju različitih potencijala koje ostvaruju ljudi koji su drugačiji od nas. U tom kontekstu Slovenska popevka dala nam je priliku za iskušavanjem zrelosti i otkrivanjem umjetnosti. Uz profesionalne glumce,  kazališni koncert Slovenska popevka uključuje i nastupe osoba sa smetnjama u intelektualnom i duševnom razvoju. Scensko je događanje sadržajno i izvedbeno prilagođeno suradnji glumaca i amatera. Iako je u naslovu djela istaknuta riječ „popevka“, glazba je uglavnom elektronička i bliska našim učenicima. Na različite se načine pokazuje paralelni svijet u kojem „drugačije“ postaje „normalno“.

          Slušali smo i gledali ne samo ušima i očima, nego smo u scenu gledali srcem. Živimo u društvu punom predrasuda. Jedna od njih je i da mladi ljudi ne vole i ne razumiju kazalište. Učenici Prometne škole u Rijeci godinama dokazuju suprotno. Mnogi od njih izlaskom iz kazališnih klupa ostaju vjerna publika i često posjećuju kazalište.

         Vjerujem da osobnim afinitetima i ljubavlju doprinosimo njihovom odrastanju.

Edita Poszer, voditeljica projekta Kazalište u školi

 

 

   Prometna škola

  1. Filip Ivošević
  2. Dora Malnar
  3. Laura Janjetić
  4. Magdalena Tuvaljević
  5. Moreno Mrvoš
  6. Valentina Hisenaj
  7. Pier Devčić
  8. Teo Rošić.
  9. Mihael Radaković
  10. Petar Krnjaić
  11. Antonio Vanđura
  12. Antonija Benić.
  13. Sara Rahmanović
  14. Angela Stojanovska
  15. Mario Lukić,
  16. Paulina Babić
  17. Antun Katava
  18. Gabriela Baljak
  19. Antonio Mičić
  20. Matea Malenčić,
  21. Mate Maljevac
  22. Matea Penava
  23. Rasmela Majetić
  24. Tea Oliverić
  25. Andrej Valjan
  26. Karlo Šebalj
  27. Marko Faležić
  28. Rajko Kosanović
  29. Katarina Prša
  30. Lovro Prpić

   Salezijanska gimnazija

  1. Lucia Battaia
  2. Mara Stančić
  3. Roko Matijević
  4. Manuel Jakovac
  5. Adrian Grdinić
  6. Iva Jauk
  7. Leonardo Radanović
  8. Nikola Bogović
  9. Katarina Krapić

Na školsku smo mail adresu dobili i čestitku umirovljene profesorice Prve sušačke hrvatske gimnazije, gospođe Dragice Paškvan.
Čestitka

Poštovani,

          jučer sam bila u Ljubljani na kazališnoj predstavi u organizaciji HNK Ivan pl. Zajca s grupom građana. Našoj grupi bio je priključen i pun autobus đaka, kako nam je rečeno, Prometne i Salezijanske škole iz Rijeke. Bilo je pravo zadovoljstvo vidjeti te divne mlade ljude u našem okruženju.

         Čestitam vam kao školi da imate tako kultivirane i disciplinirane đake. Bili su pažljivi slušači i zainteresirani šetači, ni jednog trena nisu pokazali da im je dosadno. Posebno su me oduševili svojom zrelošću na kazališnoj predstavi gdje su svojim pljeskom i odmjerenim ovacijama pokazali da su razumjeli bit predstave u kojoj nije bio bitan samo jezik umjetnosti, nego i poruka koja je odaslana: svi su uključivi, pa makar bili i drugačiji i svi imaju pravo i mogućnost da pokažu svoj talent, pa makar on imao određena ograničenja.

         Vašim đacima je na najneposredniji način pokazano što je tolerancija i kako je živjeti. Oni su to izvrsno primili, sigurno zahvaljujući trudu koji vi kao škola činite, što se je vidjelo i iz odnosa koji su vaši đaci imali sa svojom profesoricom.

       Čestitam kolegici koja je s toliko neposredne diskrecije bila u stalnoj komunikaciji sa svojim učenicima.
      

       Nažalost, u javnosti se o školama govori samo kao o slučajevima, pa sam osjetila potrebu da vam čestitam na onome što je zapravo normalan rezultat nesebičnog rada prosvjetara.
     

       Srdačno vas pozdravljam i želim da i ubuduće odgajate takve divne mlade ljude.

                                                                                                                                          Dragica Paškvan, umirovljena profesorica Sušačke gimnazije